Badžim, Nakić, Šarić i Radovčić pisali su povijest u Zagrebu. Na Balkdekinu se piše druga priča.
Sjedite u kafiću negdje u Šibeniku, gledate Hrvatsku kako ruši Njemačku 93:88 i navijate za Šarića, Nakića, Badžima i Radovčića. Četiri svoja. Četiri šibenska dečka u dresu s hrvatskim grbom, u dvorani punoj 5.000 ljudi koji urliču.
Srce se puni ponosom.
A onda ugasite televizor, izađete van i prođete pored Balkdekina.
I priča postaje drugačija.
Odakle su došli
Svi su prošli kroz GKK Šibenku. Nije to slučajnost to je sustav, tradicija, generacije trenera i roditelja koji su od Šibenika napravili jedno od najplodnijih košarkaških tla u Hrvatskoj. Dražen Petrović nije bio zadnji. Daleko od toga.
Šarić je sinoć predvodio Hrvatsku s 23 poena. Nakić je bio stabilan u ključnim trenucima. Badžim i Radovčić — dio mozaika koji je srušio europskog prvaka.
Šibenska škola košarke. Živa i zdrava.
Brojke koje bole
GKK Šibenka ima tri pobjede u 21 utakmici ove sezone. Posljednja je na tablici SuperSport Premijer lige. Druga liga kuca na vrata — glasno i bez ceremonije.
Klub koji je odgojio četiri aktualna reprezentativca nema dovoljno snage da se zadrži u najvišem rangu natjecanja. Ta rečenica ne bi smjela biti moguća. A ipak — evo je.
Dvije Hrvatska u jednoj večeri
Sinoć smo imali dvije košarkaške Hrvatske istovremeno. Jedna je slavila u Zagrebu pred punim tribinama. Druga je tiho brojala poraze na Balkdekinu.
Nije ovo priča o krivnji. Nije ovo napad na upravu, igrače ni grad. Ovo je priča o kontrastu koji je prevelik da bi ga se ignoriralo — i koji zaslužuje da se o njemu glasno govori.
Badžim, Nakić, Radovčić, Šarić. Četiri šibenska sina. Jedan grad koji ih je odgojio. Sada je na Šibeniku da odgoji i klub koji ih je dostojan
